„Zašto horor? Čemu horor? Zar nam ga nije dovoljno, i previše, u ’stvarnom životu’? U dnevnim novinama: u crnoj hronici, u ekonomiji, u politici… u čituljama? Samo nam još treba da se plašimo nekakvim filmovima!“
Tako razmišljaju laici, amateri horora. Oni koji pred njim zatvaraju oči, beže od njega, ili bar misle da mu mogu pobeći, okrećući mu leđa dok grle romantične komedije, drame, trilere, naučnu fantastiku. Oni ne znaju da je najopasnije hororu okrenuti leđa.
Ne, horor tzv. stvarnog života treba držati na oku.
Suočiti se s njim. Boriti se. Egzorcirati ga. Ili, ako se to pokaže nemogućim, pronaći neki modalitet „suživota“ s njim. Ali tek nakon što je on prepoznat – i upoznat.
Horor filmovi mogu biti način za to. Dobri, umetnički horor filmovi nisu eskapistički: oni su jedan oblik otvaranja očiju pred hororima naše egzistencije, ne samo socijalne, nego i psihičke, duhovne, metafizičke.
Festival umetničkih horor filmova pokušaj je da odvojimo horor filmove konfrontacije od horor filmova eskapizma i prikažemo ih publici koja ih drugačije ne bi bila svesna, jer bi joj prošli ispod radara, zasenjeni onim hororima koji su marketinški glasnije, prominentnije plasirani na tržištu razbibrige.
Dođite u klanicu – ne da biste slavili krv, zlo i smrt već, naprotiv, život. Dođite na mesto natopljeno smrću, preobraženo u mesto života. Pomozite da pokušaj oživljavanja nečega umrtvljenog ne bude jalovi eksperiment osuđen na propast i ništavilo, već početak nečega stvarno novog i vrednog.
Otvorite oči pred hororom, prepustite mu se, opustite se, zabavite se, primite ga kao vakcinu, u malim, bezbednim dozama, u kontrolisanim uslovima, kako biste razvili imunitet pred Hororom koji vas čeka izvan kapija ove Klanice.
Dejan Ognjanović,
programski direktor Slaughter Festivala