Ljudi naviknuti na život u urbanim sredinama, postepeno su gubili dodir sa iskonskim i u smanjenom prisustvu civilizacije počeli su da osećaju izvesnu uznemirenost. Da li je u pitanju strah od tame ili je to pre strah od prirode koju ne vidimo, a koju uništavamo iz straha da ona prva ne uništi nas? Mrak je okupirao prostore, menjajući im sadržaj i suštinu, ostavljajući ogoljenog posmatrača potpuno samog. Atmosferom filma se postiže osećaj otuđenosti koji insistira na nelagodi izazvanoj samim prisustvom mraka. Brišu se granice između spoljnog sveta i unutrašnjeg straha, a mrak postaje sveobuhvatan.
Režija: Milan Milosavljević